Vinarija Agapito - skriveni biser sjeverne Istre

Sommelier Darko Lugarić, enologinja Tina Lovin Mrak, vinar Paolo Agapito i voditelj prezentacije Vjeko Madunić

U pitomim brežuljcima sjeverne Istre,  u mjestu Marčenegla kraj Buzeta, smjestila se vinarija Agapito, Vinogradarska tradicija ovdje seže od kraja 19. stoljeća, kada su zasađeni prvi vinogradi, no tek se nakon Drugog svjetskog rata nono Milenko ozbiljnije posvetio vinogradarstvu. Devedesetih godina taj put nastavio je njegov sin Nevio, koji danas zajedno sa sinom Paolom, magistrom vinarstva i enologije, koje je diplomirao na Visokoj školi u Poreču, kreira vrlo zanimljiva vina. Enološku podršku pruža im Tina Lovin Mrak, studentica iz Zagreba, koja paralelno brusi zanat u slavnoj vinariji Benvenuti.

Okusi koji intrigiraju nepca

Na nedavnom zagrebačkom predstavljanju ove vinarije kušali smo osam vina vinarije Agapito. Početak je pripao pjenušcima: bijelom od sorte duranija i roséu od sorte hrvatica. Non vintage pjenušac od duranije nastao je miješanjem berbi iz godišta(2021., 2022. i 2023., a odležavao je na kvascima 2,5 do 3 godine. Vino je zlatnožute boje, herbalnih nota, s intenzivnim mirisom pečene korice kruha i kvasca. Izražene kiseline i usklađen alkohol čine ga ugodnim, Riječ je o prvom pjenušavom pokušaju ove vinarije, u nakladi od svega 300 butelja, a ističu kako u budućnosto očekuju bolje rezultate i dizanje kvalitete.

Pjenušac Hrvatica nastao je na sličan način, miješanjem berbi iz 2021. i 2022. godine. Vino je nježne boje korice crvenog luka, s intenzivnim mirisom karamele, trešnje i marelice. U ustima je lijepo zaokružen, s ugodnim kiselinama. Obje sorte su zahtjevne u vinogradu, osjetljive na bortritis, s krupnim čokotima koji mogu dati preko 4 kilograma grožđa po trsu. Oba pjenušca su u brut kategoriji.

Malvazija istarska 2024. vino je koje je oduševilo prisutne. U vinifikacijskom procesu važno je istaknuti 5-dnevnu kriomaceraciju, te kasnije odležavanje na finom talogu. Kristalno bistro, zelenkasto-žute boje, s herbalnim notama cvijeća, kruške i limuna, u ustima je kremozno, voćno, s lijepim kiselinama i blagim gorkastim završetkom. Unatoč zahtjevnoj 2024. godini u vinogradu, Paolo je izvukao maksimum iz grožđa, zadržavši pritom tradicionalni stil koji preferira otac Nevio.

Borgonja (Rožoljo) 2019. je crno vino granatno crvene boje, s izraženim mirisima koji asociraju na griotte, cimet, sladić, klinčić i malo dima. Vino je skladno, zaokruženo, bez stršećih tanina. Naziv Rožoljo dolazi od pokojnog djeda, što je i istaknuto na etiketi. Sommelier Darko Lugarić uz ovo vino preporučuje jela poput stubičke pisanice (punjeni lungić sa šljivama) i istarski žgvacet od boškarina u tamnom umaku.

Enologinja Tina Lovin Mrak

Teran Riserva je bistro vino s mirisima višnje, zrele trešnje, ribizla, drva i blagih slatkih začina. U ustima je fino voćno, pitko, s tipičnom teranskom kiselinom. Iako je odležavalo tri godine u francuskom hrastu, drvo ne dominira, što ukazuje na pažljivo odabrane bačve. Berba se obavlja kasno, krajem listopada, s urodom od oko 1,5 kg po trsu. Gastronomska preporuka uključuje meso crne slavonske svinje, vratinu i odojak.

Autohtone sorte Hrvatica i Duranija – blago istarskih vinograda

Hrvatica je autohtona hrvatska sorta vinove loze, sačuvana u Istri, posebno na području Kaštelira. Od ove sorte proizvode se kvalitetna rosé vina s cvjetnim aromama i okusom borovnica, često ostavljajući lagano gorkasti okus nakon ispijanja. Poznata je i pod nazivima kao što su Croatina, Bonarda, Karbonera i Negrara.

Duranija je šezdesetih godina prošlog stoljeća bila vrlo cijenjena sorta u središnjoj Istri, po zasađenosti uz bok malvaziji istarskoj. Vinogradari su je voljeli zbog dobrog (iako neredovitog) roda, s manom osipanja. Danas je situacija poprilično loša za obje sorte; hrvatica zauzima 31. mjesto sa 1,12 hektara, a duranija 48. mjesto sa 0,42 hektara u aktualnoj zastupljenosti sorata u Hrvatskoj.

Međutim, vinarija Agapito prepoznala je vrijednost ovih starih sorata i ulaže trud u njihovu revitalizaciju, čime čuva dio istarske vinarske baštine.

Spoj tradicije i moderne enologije

Vinarija Agapito smještena je na 2,7 hektara vinograda koji se prostiru na različitim nadmorskim visinama, od 40 do 380 metara. Ove godine započeli su sa sadnjom 0,5 hektara malvazije, a iduće godine planiraju sadnju iste površine borgonje. Crne sorte, poput borgonje i terana, rastu na predjelu Vrh, na visini iznad 300 metara, dok se duranija, muškat žuti i trbljan nalaze na Medeji (213 metara). Većina malvazije i hrvatice raste na području Svetog Petra, na oko 235 metara nadmorske visine.

Bijelo i crno grožđe zastupljeni su podjednako (50:50), a osim već spomenutih sorata, vinarija uzgaja i manju količinu crnog likanta. U proizvodnji bijelih vina koriste tehniku kriomaceracije, dok malvaziju obrađuju na tradicionalan način. Crna vina odležavaju pune tri godine u drvenim bačvama – borgonja u američkom, a teran u slavonskom i francuskom hrastu.

Tina Lovin Mrak i Paolo Agapito

Paolo Agapito, mladi enolog, sa strašću pristupa vinima, kombinirajući inovativne tehnike s tradicionalnim metodama koje njeguje njegov otac Nevio. Njihova enologinja, Tina Lovin Mrak, dodatno doprinosi stručnim znanjem i svježim idejama, stvarajući vina koja osvajaju publiku i izazivaju zanimanje struke.

Poziv u svijet Agapito vina

Radionica u Zagrebu potvrdila je da vinarija Agapito kroči hrabrim putem – umjesto da se oslanja isključivo na komercijalno uspješne sorte poput malvazije i terana, ulažu trud u oživljavanje autohtonih istarskih sorti poput duranije i hrvatice. Njihovi hrabri pokušaji već sada donose plodove, a budućnost vinarije izgleda itekako obećavajuće.

Ako želite osjetiti duh istarske tradicije u čaši vina, vinarija Agapito nudi jedinstveno iskustvo. Bilo da ste ljubitelj pjenušaca, bijelih ili crnih vina, ovdje ćete pronaći nešto što će vas osvojiti. A najbolje mjesto za degustaciju? Naravno, u samom srcu njihovih vinograda, među brežuljcima sjeverne Istre.

---

Tekst: Vjeko Madunić

Pripremila i prilagodila: Irena Lučić, diWine Croatia

Foto: Marko Čolić